Večeras se, po rečima jednog od govornika, na spontanom okupljanju u čast preminulog pevača Halida Bešlića, sedamdeset gradova oprostilo od njega. Pevalo se uglas, plesalo i plakalo.
Na platou Spensa više stotina građana Novog Sada došlo je da oda počast legendi narodne muzike. Bilo je mnogo suza i mnogo pesme. Čula se Miljacka, Romanija, Ja bez tebe ne mogu da živim, Vraćam se majci u Bosnu, Prvi poljubac.
Okupljanje je počelo u 17h i trajalo je skoro dva sata. Okupljenima se obratilo troje govornika, koji su podelili to koliko ih je oplemenio kao čovek i kao umetnik. Govorili su pre svega o njegovoj dobroti i lepoti njegove duše. Govorili su o tome koliko je uticao na svet oko sebe da bude bolji.
Uz taktove omiljenih pesama publika se grlila, igrala, plakala.

Pojedine pesme su u više navrata jako tiho puštali kako bi publika pevala kao na Halidovim koncertima. Pevali smo njemu i za njega. Uz U meni jesen je upalili su se blicevi na telefonima i publika zapevala, isprva tiho pa sve jače.
Bilo je teško držati kameru i pevati i plakati u isto vreme. Svet se oprostio od Halida večeras, ali svet Halida zaboraviti neće jer čak i da njegovu predivnu muziku zaboravi, njegovu još lepšu dušu neće.






