Na današnji dan 1999. godine počela je Bitka na Košarama, jedan od najtežih sukoba tokom rata na Kosovu. Dok se danas, 27 godina kasnije, sećamo poginulih vojnika i njihove žrtve.
Na današnji dan 1999. godine započela je Bitka na Košarama, jedan od najtežih i najdramatičnijih sukoba tokom Rat na Kosovu.
Na pravoslavni Veliki petak, 9. aprila 1999. godine, u ranim jutarnjim satima započeo je snažan napad na jugoslovensku granicu. Oko 03.00 časa otvorena je masovna artiljerijska vatra sa teritorije Albanije u pravcu karaule Morina, u okviru lažnog napada kojim su pokušane da se odvuku interventne jedinice Vojska Jugoslavije.
Već oko 04.30 časova napad se preusmerava na karaulu Košare, kada počinje masovni pešadijski juriš pripadnika Oslobodilačke vojske Kosova, uz podršku regularne Vojske Albanije i snažnu artiljerijsku pripremu.
Na prvoj liniji odbrane nalazio se 53. granični bataljon Vojske Jugoslavije, sa svega oko 110 graničara, uz podršku minobacačkog odeljenja i posade bestrzajnog topa iz sastava 125. motorizovane brigade. Upravo oni su prvi primili udar višestruko nadmoćnijeg napada.
Na granici tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Albanije, pripadnici Oslobodilačke vojske Kosova, uz podršku NATO avijacije i logističku pomoć albanske vojske, pokušali su da probiju liniju odbrane i zauzmu karaulu Košare, sa ciljem otvaranja kopnenog koridora.

Odbranu su držali vojnici Vojske Jugoslavije, među kojima je bilo mnogo mladića na redovnom služenju vojnog roka. U izuzetno teškim uslovima, pod stalnim vazdušnim i artiljerijskim udarima, borbe su trajale nedeljama i odnela je brojne živote.
Prema podacima koje je izneo Dragan Živanović, ratni komandant 125. motorizovane brigade, na Košarama je poginulo 108 pripadnika Vojske Jugoslavije, među njima oficiri, vojnici, rezervisti i dobrovoljci. Stradanja su zabeležena i na drugoj strani sukoba, ali tačan broj žrtava ostaje predmet različitih procena.
Danas, više od dve i po decenije kasnije, Košare su postale simbol žrtve, stradanja i mladosti prekinute u ratu. Sećanje na poginule često je praćeno snažnim emocijama, ali i političkim interpretacijama.
Ono što ostaje nepromenljivo jeste činjenica da su na Košarama ginuli mladi ljudi. Njihove sudbine danas predstavljaju opomenu o ceni rata, ceni koja se ne može izraziti brojkama, niti opravdati bilo kakvim političkim ciljem.
Zato je sećanje na Košare, pre svega, sećanje na izgubljene živote i podsećanje da iza svake istorijske bitke stoje ljudi čije priče ne smeju biti zaboravljene.




